субота, 21. март 2009.

KAKO JE PRONAĐEN GROB KONSTANTINA DANIELA

Prilikom izvođenja zemljanih radova u maju 1937. godine u blizini kapele na petrovgradskom katoličkom groblju pronađena su dva metalna kovčega u dobro očuvanom stanju. Na jednom od njih stajao je natpis sa imenom Daniela Konstantina. Ovaj događaj izazvao je veliko interesovanje javnosti, a bio je i od istorijskog značaja za grad Petrovgrad.


Na fotografiji: Kovčeg sa posmrtnim ostacima Konstantina Daniela

KONSTANTIN DANIEL se smatra najvećim srpskim slikarom 19. veka. Kao mesto rođenja spominju se Lugoš i Ečka, a tačan datum i godina nisu zabeleženi. U sačuvanim crkvenim knjigama u Lugošu njegovo ime nije pronađeno, dok su knjige u Ečki izgorele za vreme Bune 1848. godine. Prtetpostavlja se da je rođen između 1792. i 1802. godine, a umro je 1873. godine u Zrenjaninu. Otac mu je bio Rus, majka srpkinja, a u grad na Begeju on je došao 1827. godine, gde je radeći portrete u kući grofa Karačonjia, kasnije velikog župana, upoznao Sofiju Deli, njegovu rođaku sa kojom se kasnije i oženio. Ovakva mešavina dovela je do toga da se, istovremeno, srpski, rumunski i mađarski istoričari podjednako izjašnjavaju da je pokojni umetnik bio sin njihovog naroda. Danil je nastojao da sakrije svoje siromašno poreklo, jer je po tvrđenju jednog starog Rumuna iz Ečke, otac slavnog umetnika bio svinjar kod nekog spahije u Ečki. Među njegovim slikarskim radovima, osim portreta, veliku umetničku vrednost imaju crkvene slike za oltare i ikonostasi. Kako je zapisano, Daniel je izradio ikonostas pravoslavne crkve u Pančevu za cenu od 4.000 forinti, a uz to uradio je i oko 20 portreta bogataša, od kojih oko 10 za porodicu Jagodić. Ovi portreti se danas nalaze u Galeriji Matice srpske u Novom Sadu. Izradio je i ikonostas rumunske crkve u Uzdinu, kao i ikonostas crkve u Temišvaru. Najzamašniji i najzreliji rad Daniela je ikonostas crkve u Jarkovcu sa 17 ikona, za koji je dobio honorar od 16.000 forinti.

Daniel Konstantin je od 1834 do 1873. godine živeo i radio u svom ateljeu u ulici Cara Dušana broj 37 u Zrenjaninu, gde je 14 naših umetnika, među kojima i Đura Jakšić, učilo slikarstvo. O tome i danas svedoči mermerna tabla na ovoj kući. Iako je bio pravoslavne vere sahranjen je 1873. godine na katoličkom groblju po pravoslavnom obredu. Grob je verovatno bio obeležen samo jednostavnim drvenim krstom, koji je vremenom istrulio i nestao, pa je tako njegov grob ostao neobeležen. Dugo se pouzdano nije moglo reći gde se tačno nalazi njegov grob. Na inicijativu Dobrotvornog ženskog srpskog društva, a u cilju pronalaženja posmrtnih ostataka i podizanja dostojnog nadgrobnog spomenika, počelo je traganje za grobom pokojnog umetnika. Sasvim slučajno u maju 1937. godine prilikom izvođenja zemljanih radova u blizini kapele na petrovgradskom katoličkom groblju pronađena su dva metalna kovega u dobro očuvanom stanju. Na jednom od njih stajao je natpis sa imenom Daniela Konstantina. Kako je zabeleženo, toga dana je doktor Josif Vajteršan, predsednik rimokatolike crkvene opštine, zamolio je doktora Kamenka Aleksića da u pratnji policije izađe na lice mesta i da tamo sačine zapisnik o otkriću groba velikog umetnika. Nakon uviđaja mošti Kostantina Daniela sahranjene su na mestu gde se danas nalazi spomenik koji je 1950. godine velikom umetniku podigao Gradski narodni odbor. Danas, pola veka nakon toga, korov je skoro prekrio nadgrobnu ploču. Izgleda da su jednog od najvećih srpskih slikara svi zaboravili.

Korišćena arhivska građa Istorijskog arhiva Zrenjanin

Dejan Milenković - novinar

петак, 16. јануар 2009.

Korinđanje


Još samo na severu Banata u pojedinim sredinama, zadržao se stari pravoslavni običaj pod imenom korinđanje. To je običaj dece da uoči praznika, na Badnje veče, obilaze komšijske kuće i pevajući pesmice, najčešće šaljive, najavljuju dolazak velikog praznika. Deca najpre pokucaju na kapiju ili vrata, pozdrave onog ko im otvori i pitaju: „Je l’ slobodno korinđati?“
Kada dobiju potvrdan odgovor, oni zapevaju, jedno od njih ili u grupi. Domaćini ih za to nagrade poklonima: nekada orasima i suvim šljivama, a u savremeno doba čokoladicama, bombonama, voćem, ali i novcem. Deca nekada samo kratko kažu: „Ja sam mali korinđaš, daj mi gazda šta imaš.“ ili pevaju kratke pesmice, na primer: Ja sam mali korinđaš daj mi gazda šta imaš vina, rakije Božić ti je ispred kapije...

korindjanje